Kraj trećeg mjeseca, a vani snijeg po 16ti put ove zime. Prva vjenčanja su pred vratima, a kako stvari stoje – umjesto vjenčanih sandalica ili cipelica neke mladenke će možda trebati čizmice. Ja sam se udala usred zime, pa je snijeg bio i poželjan. Wedding boots su bile slatki detalj. 
Ipak, prizivam sunce i pravo proljeće. Lijepe dane savršene za fotografiranje vjenčanja. Prizivam… ommm!
Kad radiš sam za sebe – uvijek radiš. Nema radnog vremena. Šetam psa s poslom, kuham s poslom, vozim se u autu s poslom – budim se s poslom u glavi. Nije da se žalim, ne ne ne… radim posao koji volim, posao koji me čini osobom koja jesam. Ali rijetki su trenuci kad uspijem sama sebe natjerat da misli idu u drugom nekom pravcu. Rijetki su dani kad sama sebi dam dozvolu da baš ništa ne radim. E pa ovaj vikend će biti nešto drugačije. Slijedeća dva dana ću biti ona stara ja, koja je bila u stanju pregledati tri filma na dan, pročitati pola knjige u 24 sata. Ona stara ja koja se satima igrala sa mickom. Moj micko je sigurno zaboravio kako se lovi “miša”.
Osim jednog malog fotkanja subotu ujutro (a fotkanje mi je i hobby), cijeli vikend će bit podređen mojim dlakavcima, štivu i dobroj mjuzi.
Micko i ja smo danas započeli pripreme za vikend. Uživajte i vi, dragi ljudi i ne zaboravite – creativity comes from an open mind.
Toliko lijepih, preslatkih ideja za vjenčanja! Moram priznat da me moje mladenke često uvuku u taj dio… dekoracija vjenčanja. Slatki dio priprema vjenčanja su mi definitivno dekoracije i detalji. Opet bih se udavala svadbe radi i sve dekoracije i detaljčiče drugačije napravila, pa onda opet sve ponovo. Surfajući bespućem interneta, naletim na par slatkoća koje jednostavno moram negdje podijeliti.
(izvor fotografija: pinterest, ofkors)
Kad smo 2010. odlučili da ćemo se baviti vjenčanom fotografijom i od toga pokušat živit, san mi je bila ta skupa oprema. Kad smo 2011. dobili opremu, bio mi je san da bar besplatno odradimo jedno fino veliko vjenčanje. 2012. je ispunila te snove, radili smo prekrasna vjenčanja za prekrasne mladence (i to ne for free). Uspjeli smo se razlikovati od drugih u ovoj masi profesionalnih fotografa. San u 2012. godini mi je bio mali prostor, uređen baš po mom ukusu i stilu, gdje će naši mladenci moći doći i u opuštenoj atmosferi upoznati nas i prosuditi o našoj profesionalnosti. Taj san se u veljači 2013. ispunio.
Beskrajno sam zahvalna ljudima koji vjeruju u nas. Onima koji kažu “naravno da možete”, oni koji nas guraju naprijed i jačaju nam volju.
Moji snovi za 2014. i sve nadolazeće godine su veliki. Toliko veliki da ne stanu u jedan blog post, toliko veliki da ih se ne usudim izgovarati na glas. Ali podsjećam sama sebe da treba stat’ i sagledati ono što imaš, mjesto na kojem se nalaziš. Treba biti zahvalan. - Sretna sam i beskrajno zahvalna, a imam još snova.
Hvala!
Nikako se ne osjećam dobro za vrijeme ljetnih vrelina. Rođena sam na prvi dan jeseni, pa možda to ima veze s činjenicom da ljeto samo preživljavam, a počnem sa životom svake godine nanovo s prvim jesenskim vjetrom i kišom. Ne volim ni kratke haljinice i sandalice, ali uživam u šalovima, debelim pletivima i čizmicama. Volim grijati ruke na vrelu šalicu mirisnog čaja i promatrati kapljice kiše na prozoru (da, da – znam koji je to kliše).
