(Ofrlje – bez ikakvog reda, mjerenja, sistematizacije rada.)
U namjeri da napravim malo reda na hard disku, provela sam bar sat vremena listajući po staaaarim fotografijama. Jednu sam našla koja jednostavno mora na blog. 
Prije skoro tri godine, kad smo Stanko i ja odlučili udomiti mačića, u skloništu u Dumovcu iz jednog malog kaveza sa tri mačića odaberemo najmršavijeg, s jednim okom skroz zatvorenim, bezživotnog micka. Činilo se kao da neće preživjeti ako ga ne uzmemo. Još u putu doma, dobio je ime Milivoj (jer smo na radiju slušali Antenu Zagreb i Milivoja Luleka). Nakon što smo ga doslovno vratili u život, imao je i prvo kupanje, i naravno… imam sličicu. 
