Za nas koji nismo spasioci ili kirurzi, život ide prilično jednolično; kupujemo namirnice, vozimo aute, čistimo, gledamo TV, idemo na posao. Ali u životima svih nas prije ili kasnije, dođu veliki momenti kad smo široko otvoreni za ljubav, kad se smijemo od srca i plačemo od sreće okruženi ljudima koji nas vole i podržavaju. Jedini način da zamrznemo te momente, pune sitnih detalja koje tako lako zaboravljamo, je – fotografiranjem.
Moj san je da svojom kamerom uhvatim te velike momente. Buduću mamu, boju cipelica u kojima beba pravi prve korake, prvi dan škole, zaruke, vjenčanje i sve sitne detalje koji prate te događaje. Ne znam da li ću uspjet’ ostvarit svoj san, ali čvrsto vjerujem u sebe, svoju želju i trud, …i u svoga muža, mog Stanka, koji dijeli moju ljubav prema fotografiji i koji je uz mene. Što ne uhvati moja kamera i oko – on je tu da uhvati svojim.
“We all have our own life to pursue, our own kind of dream to be weaving. And we all have some power to make wishes come true, as long as we keep believing.”