Prošli tjedan, u potrazi za nekim novim kulinarskim iskustvima, surfam netom i pronađem što mi se tada činilo savršenim receptom za predivnu božićnu tortu. Po receptu se torta zove “Torta nad tortama” i predobro izleda na njihovim fotografijama. Cilj mi je bio iznenaditi svekrvu, pa možda malo i sebe samu. 
Tri kore od bjelanjaka sa orasima, tri različite kreme. Vrijeme izrade – 3 sata. Recept fino pročitam, te komentare ispod… same pozitivne reakcije i iskustva. Zašto ne, potrudi se Nina! 
Ispečem koru po koru u svojoj maloj skučenoj kuhinjici, bez dovoljno radne površine. Umutim prvu kremu od žumanjaka – činila se pomalo rijetkom, a mislim si… po receptu je, mora da to ide tako. Druga krema, žumanjci s orasima… pomalo čudnovata. Rijetka. Treća krema je bila vanilina iz Podravkine vrećice – ispala je savršena. 
Slijedeći korak je bilo to sve spojiti u jedno: kora, prva krema, druga krema, vanilina krema, kora, vanilina krema, treca krema… skoro sam završila slaganje i tek mi je onda sinulo da to neće biti kao na slikama s recepta. Curilo je na sve strane. Tu sam počela vikat i skoro plakat, kad moj Stanko stiže u pomoć umirujući od smijeha s fotićem u ruci. 
Tu mi je već bilo pomalo zlo, vjerovatno od silnog “degustiranja” svake od krema, plus još vizualno sve to skupa nije izgledalo posebno privlačno.
Ljubice, stvarno je torta nad tortama – reče mi moj muž.
S četiri ruke smo “tortu nad tortama” ubacili u veliku posudu i u frižider. Još uvijek nisam odgonetnula gdje sam pogriješila u pripremama, ali mislim da je sami opis u receptu oskudan i neintuitivan. Ipak, tortu smo pojeli, ali je nisam pokazala svekrvi. 
Ako bi netko možda htio recept, neka mi se pliz javi na kontakt. 
